Mjesec je u Lavu…


Mi nismo ono što nam se događa, već ono što odlučimo biti!

Foto: pixabay.com

Idući put kad budete trpjeli nečije loše ponašanje, uvrede, odbijanja, deranja, šamare ili bilo što što vas povrjeđuje i kad poželite to sve sebi opravdati, sjetite se samo jednog: normalni ljudi ne šeću naokolo uništavajući tuđe živote. I prerežite to. Najglasnije moguće. Ne zato što ne boli. Nego zato što vrijedite. Mi nismo ono što nam se događa, već ono što odlučimo biti.

Mjesec je u Lavu. Znate onaj osjećaj raspadanja? Na komade. I sastavljanja sebe u neke dijelove kojima više ni ne znate ime?

Onaj osjećaj da život ruši svaki tvoj napor da ustaneš, a opet si tu. Svakog dana živiš, za druge, svoja najbolja izdanja.

I dive ti se. A od toliko “izdanja” pitaš se jesi li na kraju izdao sebe, jer druge nisi.

E, baš to neka vam bude misao vodilja svaki put kada pokušate opravdati nekoga tko je imao tisuću prilika da napravi ispravne stvari, a odlučio je nastaviti raditi pogrešne.

Mi nismo ono što nam se događa, već ono što odlučimo biti. Previše puta opravdavamo tuđe loše postupke s tim da je nekome loš period, loša godina, loš život.

Previše puta opravdavamo loša ponašanja drugih, njihovim tragedijama, dramama ili lošim životima.

Ovaj nema roditelja. Onaj nema novca. Ovaj je bio povrijeđen. Onaj je bio odbačen… i tako u krug.

Previše se trudimo opravdavati ono što je neopravdano.

Možda nemamo nikakve izbore u životu, ali imamo izbor da od sebe napravimo čovjeka kakav želimo biti.

I to što netko odabere da bude “govno”, je njegov odabir. Nisu to krivi ni rastavljeni roditelji ni društvo ni povrede. Kriva je osoba.

Loš period nije razlog za loše ponašanje. Loš život nije razlog za lošeg čovjeka.

To što je vas netko upropastio nije razlog da vi nekoga upropastite. Svi se mi nekad raspadnemo sa životom, emocijama i povjerenjima, ali se i sastavimo.

Idući put kad budete trpjeli nečije loše ponašanje, uvrede, odbijanja, deranja, šamare ili bilo što što vas povrjeđuje i kad poželite to sve sebi opravdati, sjetite se samo jednog: normalni ljudi ne šeću naokolo uništavajući tuđe živote.

I prerežite to. Najglasnije moguće. Ne zato što ne boli. Nego zato što vrijedite.

Ništa nije usporedivo s onime što dajemo drugima, a kad dajete sebe, potrudite se da imate što i dati.

I budite obazrivi prema drugima, nikad ne znate kakve borbe ljudi vode u sebi. A da o tome ni ne pričaju.

Sanja Paraminski

No comment

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *